Prolazi zivot k'o djavo da ga tjera
u nepoznato odnosi nas
k'o autobus bez volana, bez sofera
a nikog nema, gdje su vrata, gdje je spas
Smjenjuju se price, ljudi ipak zive
puno me toga sve manje dotice
otkad tebe nema, prate me boje sive
slusam kako zivot u meni tiho otice
za novo sjutra k'o da nemam plan
ja samo kopnim iz dana u dan
Ref.
Pobogu, duso, uporno nista ne shvacas
kad jednom odem vise se ne vracam
i ptice znaju kako sam tebe volio
zivot bez tebe tako me slomio