Ukrade mi juce neka tudja ruka
zadnje kapi mora iz usahlih vena
i umuknu zvono crkve mojih htjenja
a razbi se okno nebeskoga luka
Ostah sam na kisi k'o od Boga proklet
drzeci u ruci sest drhtavih zica
gledajuc' na stabla opustjelog parka
i na njima jata pokisnulih ptica
Osjecam u sebi k'o po nekom smecu
tumara i njuska jedno gladno pseto
omorina neka, neki vjetri juzni
mirisljave kise i bolesno ljeto