Kao stjena sto se ne da
zegama, divljim olujama
i ja nikad ne dam se
kroz stvarnost lutam
Zivot moj je poput hladne rijeke
beskrajan i vijuga se
iz nekog razloga neznana
negdje ipak prestaje
Nisam sudac, a ni mudrac
tesko nosim to kamenje
to breme sjecanja
na svojim ledjima