Ja sa tugom lezem, sa tugom budim se
na izgled dobro sam i sve po starom
jos za zalost imam onaj obicaj
da verujem u cuda po malo
Za moja bol si prava stvar
vise se dobrog ne secam
bez trune mojih zivaca
sve pokidas
Za moju bol ko rodjen bas
kad volim onda preteram
to malo snage mi otimas
da ne bih ustala