Zagledan u ponor slanog doma svog
delfin je sanjao kako leti
svoj cudesni let
zaljubljen u nebo, eto takvim se rodio
previse tih i skroman
da bi njegova prica obisla svet
I uvek kad bi pomislio
kako krstari albatros
sekao je pucinu
ko adrenalin sto sece mu krvotok
sirio je krila da dohvati Bozji svod
al' ta su krila bila dovoljna
tek za pokoji kratak skok
Neki dodju srecni pa tako i odu
on je pripao taboru drugom
i tog je dana na obalu
smrknut okean izneo telo skrhano tugom