Ref. 2x
Istinu cu reci kada popijem
koliko sam lud za tobom, ludujem
ali nismo mi isti, nismo sudjeni
sve ce drugo proci, samo ti ne prolazis
I ove noci, sirom otvorene oci u samoci
sati posle ponoci, mesec sija
zivot skrsen, ne klima, a prija mi tisina
i daljina, s visina zovem andjele
dobre vile da bi moje bile cule ime
onu koju zelim da deli da vrati i pamti
mrvu ljubavi koju nitko nece doziveti
kojoj ce se celi svet diviti
pitam se da li cu uspeti
osvojiti i zadrzati
Glas koji dopire iz susedne sobe
oci koje povremeno bljesnu iz mraka
nije laka kao svaka zlacna zraka sta se faka
moja slatka nije takva
koliko poprimi cela saka tih seljaka
kojima je pamet kratka iza resetaka iza zivim
a ja prezirem svoje ime
krijem se, bezim od samog sebe
bezim od samog sebe, stidim se samog sebe
jer nemam tebe malena i svaka misao sarena
tjera me da mislim kako je sada
i kako je moglo biti
zalim, ne mogu kriti osecanja
svarim za sranja u zivotu kosta
dosta, nek me svi ostave
ali meni nista ne preostaje drugo
nego da pamtim, molim Boga da mi se vrati
ovaj grad je moj hram, u kojem zivim
skrivam se od istine bezim, borim se
idem dalje, al' ne vredi da zaboravim
oziljak da vidim i veca
ostaje samo da se secam