Covik ja san umoran
rici ne razbacivan
hodan svojin stopama
puten koji san izabra'
i nema povratka
Ti si bajka skrivena
sobon bi te nosija
da te niko ne sporka
ne infeta falsin ricima
od sada do vijeka
Ref.
Dusu tebi poklanjan
prid noge ti jubav prosipan
previse san trazija
a sve san odavno vec ima
i skoro izgubija