Znam previse grijesim
da bi' mog'o da rijesim
tvoju krizaljku iz snova
kad srusim granice tvoje
sto marljivo stoje
uvijek nove zazidas
Krenem precicom jednom
krenem precicom drugom
uvijek mi zapetljas put
stvarno od kud ti snaga
da na korak od praga
ja jos ispadnem i glup
Sad i istina boli
sto mi nije po volji
cijeli trud je uzalud
jer pravise grijesim
i ne mogu da rijesim
tvoju krizaljku iz snova