Njene rijeci, k'o rijeci stranca
kad trazi put u kasni sat
shvatih 'ko je kad ime je rekla
oprosti, nisam ti prepozn'o glas
Veli mi, davno sam znala
mi smo na staklu tek topli dah
nemam jos puno, al' i to bih dala
da te bar jednom ugledam
Poznato zvono i stan
vrata otvorih sam
a tamo sjene, tek oci njene
i strah na licu umorne zene