I dalje gledam ove zidove bele
samo jos oni me od stvarnosti dele
tvoje maskare trag kao nepoznat kod
U meni samo je jos savesti gram
slutim da ista vise mogu da dam
to je damara prag, posle padam na pod
Jos ti se nadam sa pola duse
njemu si nista, a meni sve
jos ti se nadam, snovi me guse
dani mi prodju, al' godina ne