U jednom od onih pajzlova
sa kariranim stolnjacima
i nekrstenim vinom
umalo da me Potiski djilkosi
konacno dotuku violinom
pesma bese o suncokretu
do zla boga zalosna
samo, za nju se, kod nas
vrlo malo zna
Kis napraforgo
lepi, goropadni cvet
zbog kog se sunce s neba
spustilo na svet
da sazna sto
u sene glavu okrene
da sazna kom se sveti
kad ne gleda za njime
k'o svi drugi suncokreti
Ref.
Malo moje cudljivo
pusti sta je bilo
ne budi zlopamtilo
obici svet je zbog tog
uzbudljivo
da bi se ovde vratilo
digni tu lepu glavu
pogledaj me bar
u suzici sto blista
cuda se trista vide
tvoja je sreca samo tvoja stvar
al' zato tvoja tuga
to je vec prica druga
to na moj racun ide