Dvesta sa sto pedeset
pritisak mi skoci, dlanovi se znoje
drzi me, pascu u nesvest
mogu da me smire samo ruke tvoje
Ja imam jedno lice za sve ljude
a drugo prema tebi
i zivot da mi trazis
ni jednog trena da ti dam
razmisljala ne bih
Za sve druge hladna
ali za tebe gorim u svakom trenu
u tvome srcu hocu da zivim
da sanjam na tvom ramenu