Guse se ljudi zbijeni u krtogu
i cekaju Sunce da sine
da im snagu da da zive
Al' nikog nema da im kapke otvori
da pokaze im oblak
sto im Sunce zaklanja
da kaze da nije spas u njemu
Sve im je brige nemi strah pokosio
navijaju da zivot prodje
da sam spadne teg od tuge