Za dusu sam te zasio
i dugo plasio, da te ne izgubim
ali na kraju, puklo je
taj konac sudbine
i nasa ljubav s njim
Minut po minut, idu godine
k'o stare novine
zivim svaki dan, vec ispisan
moje lice, znam da gubi ivice
iz tvoga secanja cu biti izbrisan
Kome se tuzna radujes
i usne darujes da mu budu lek
ko crta onaj osmeh tvoj
sto skinuo je moj
sa lica zauvek